20. prosinca je u župnoj crkvi Svetoga Duha u Novoj Biloj obilježena 23. obljetnica konvoja „Bijeli put“. Sveto misno slavlje predvodio je fra Zoran Livančić, nekadašnji župnik u ovoj crkvi,te fra Drago Pranješ – Čarli, gvardijan samostana u Gučoj Gori i naš župnik fra Slavko Petrušić.
„Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“ bio je humanitarni konvoj od 99 šlepera i 143 člana medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja. Cilj konvoja bio je 1993. godine prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, kad je glad prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. Dolaskom konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” nakon 248 dana probijena je potpuna blokada Lašvanske doline i ratne bolnice u Novoj Biloj koja je dugo vremena bila “bolnica za dušu i tijelo” za nešto manje od 90 000 žitelja Lašvanske doline.
Taj je konvoj, a mnogi ga označavaju najvećim i najpoznatijim u Europi poslije Drugog svjetskog rata, probio osmomjesečnu blokadu Lašvanske doline u kojoj je tada, stalno napadano od daleko brojnijih i nadmoćnijih snaga Armije BiH, u nemogućim uvjetima živjelo oko 70 tisuća domicilnih Hrvata, prognanih i opljačkanih iz većeg dijela općine Travnik, iz Zenice, Kaknja, Vareša, Kotor Varoši, Jajca…, koji su nakon progona utočište našli u Lašvanskoj dolini. Uz pomoć u hrani, lijekovima, odjeći…, donio je Hrvatima i vjeru da nisu sami, da nisu zaboravljeni, donio im je nadu u opstanak i ostanak na rodnoj grudi. Inicijativu za organiziranje ovog konvoja dali su istaknuti humanitarci iz Hrvatske na čelu s dr. Slobodanom Langom. Uključili su se bosanskohercegovački franjevci. Ideju i akciju osobno je podržao predsjednik dr. Franjo Tuđman, na noge se digla cijela Hrvatska u prikupljanju pomoći i iz Zagreba, uz blagoslov preuzvišenog Juraja Jezerinca i riječi potpore ministra vanjskih poslova Hrvatske, dr. Mate Granića, konvoj je krenuo k iznemoglim i već obeshrabrenim sunarodnjacima u tada krvavoj Lašvanskoj dolini.
