A sada nešto malo detaljnije o predstavi i KAZALIŠTU SLIJEPIH I SLABOVIDNIH “NOVI ŽIVOT” iz Zagreba.
Režija: Autor teksta uz pomoć ansambla Scenografija: Igor Pauška Kostimografija: Zdravka Ivandija Glazba: Milenko Zeko Oblikovanje svjetla: Nenad Lalović
IGRAJU:
DIREKTOR DOBRIĆ- Vojin Perić (Osoba zbrčkane prošlosti, sitna riba, poslušnik nekog od gore) MALIK RADE- Zeko Milenko ( Kradljivac, rijetko pokazuje lice, stalno se kreće sa paravanom na kotačićima, premazan svim mastima i uljima) PIZ DARIJA- Ružica Domić ( Djelatnica u “Odjelu za turitzam”, pokazuje svoje prirodne ljepote, prostitutka-djevojka na svom mjestu) DOBRAŠ EVICA- Kristina Šporčić ( Tajnica, primitivka-nešto kao Dobrić) VID IMRAK- Nikola Vujnović (Prva slijepa osoba, intelektualac) SLABOG LEDA- Dajana Biondić ( Pripravnica-naučila napamet kako da se dopadne šefu) BIG BOSS ( Siva eminencija, netko od gore) NOVINARKA- Ana Biondić ( Naivka zalutala u novinarstvo)
Inspicijent: Ana Biondić Tehnička podrška: Branko Ostojić i Anto Jelečević Šaptač: Ivana Veran
Ćitamo li neku od navedenih tekstova, ili udobno zavaljeni u fotelju buljimo u najskuplji model TV-ekrana, uvijek isto; očekujemo izvješća o nesrećama, pljačkama, pronevjerama, očekujemo crnu vijest koja će potvrditi našu lošu volju, našu naviku da zacrnimo i najcrnje, da obrazložimo pljuvanje po svemu i svačemu, da s psovkom krenemo u još jedan u nizu loše iskreiranih dana.
Oni gore su nesposobni, oni ispod njih guzolizice, oni desno crni, oni lijevo crveni, oni tamo dotepenci, oni ovamo lopovi, pa gdje ćemo jadni mi, jadni pošteni, jadni patnici i radoholičari, jedini bez kojih bi ova zemlja još dublje potonula, a vijesti postale sve crnje i beznadnije. Pa onda rasprave tko je koga potplatio, tko je kome namjestio, tko je ukrao, a tko rasprodao, tko je bio na položaju u rovovima, a tko za stolovima, tko je narod opljačkao, a tko ga je izdao, previše suludih optužbi da bi nam pravosuđe bilo zdravo, previše sumnji da nam u vrtu svakodnevlja ne bi iz sve snage cvao korov kriminala. E pa, šećući se baš po tom vrtu, mislima plijeveći spomenuti korov, ušiju obloženih crnokroničkim napisima, istipkao sam u računalo ovu priču, u kojoj žrtve svih navedenih sumnji, pitanja i drugih različitih crnila, postaju slijepe osobe, željne afirmacije, dokazivanja u društvu i ostvarenja nekih osnovnih prava. Baš oni će biti prevareni na najljigaviji način, baš oni će biti svedeni na polusvijest, odakle zapravo-po mojem mišljenju i dolaze varalice i tobožnji drmatori, baš slijepe osobe, u mojoj priči odbijaju bolesnu mogućnist zarade i ostaju dostojanstveni i zdravi, lišeni kompleksa i predrasuda koje većina ima prema njima. Probisvijet Niko Gović, dolazi Odnekud, jer mu je otac bio “netko”, pa je putovao i živo širom nam bivše, tako da je svim uljima i mastima premazan, svim jezicima obdareni, svim nakaradnim i perverznim idejama sklon i bogat. Nakon što nam ispriča šarenu biografiju u kojoj skoro ništa nije normalno i uobičajeno, otkriva ideju kako će u svoju psihopatičnu firmu zaposliti dva slijepca da prose okolo za njega i tako mu skupljaju profit, a on će im za uzvrat dati mizerne plaće, pa će u isto vrijeme biti dobrotvor i kriminalac, lojalan građanin i beskičmenjak jedino sam sebi bitan i dovoljan.
U svojoj firmi Gović zapošljava jednu prostitutku, koja donosi lovu nakon noćnih šihti, jednog lopova, koji krade sve i svašta, a dobro pozicionirani vlasnik firme ga izvlači iz gabula, a slijepci će biti odjel marketinga, jer će taj termin pred javnošću zakamuflirati njihovo stvarno zanimanje-prosjaka. Što će dalje biti, poštovani čitatelju ovih redaka vidjet ćeš sam, jer zavjesa samo što se nije otvorila, a prvi song izmamio tvoj gromoglasni smijeh.
Sve u ovoj priči je postavljeno hiperbolički, iskarikirano i pomaknuto, tako da ljutnja na bilo koju od crnih replika koje će glumci izgovarati nije na mjestu, naime, cilj mi je isključivo ismijati neke društvene anomalije i tobožnju brigu društva o slijepim osobama, odnosno svim osobama sa invaliditetom. Svaka podudarnost sa bilo čim stvarnim je slučajna ili paranoično iskonstruirana u glavi kritički raspoloženog gledatelja. P.S. Ovo nije komad velikikih kazališnih dometa, ali je predložak za smijeh od srca-punim ustima.
Vojin Perić
