– 1974. god. po uzoru na moje starije susjede koji su već svirali. Iz svake kuće u mom selu je bio netko u glazbi. Neki su ostali neki napustili. Sve to me ponukalo da se i ja upišem. Moj prvi instrument je bio doboš. Budući da je prof. Mića Puljević vidio da redovito dolazim na glazbu (poznavajući mog pokojnog oca Matu), po njegovom nagovoru sam počeo svirati trubu nakon godinu dana. Završio sam Osnovnu glazbenu školu smjer truba. Međutim, u poslijeratno vrijeme se ukazala potreba za drugim instrumentima te sam po prijedlogu kapelnika i potrebi glazbe prešao na tenor kojeg sviram i danas.
2. Vaš prvi učitelj u Limenoj glazbi?
– Moj prvi učitelj bio je kapelnik Ante Sureta i ja sam pod njegovim ravnanjem svirao doboš, a pisao mi je i note za doboš. Na trubi mi je prvi učitelj bio prof. Mića Puljević.
3. Koje instrumente svirate?
Doboš, truba, tenor.
4. U ratu ste uspjeli sačuvati dio instrumenata?
U vrijeme kada se u BiH nagovijestilo ratno stanje i jedna opća anarhija, ja sam preuzeo instrumente iz prostorija, koje su trebale služiti za potrebe vojske i civilne zaštite. Preuzeo sam dio tih instrumenata i odnio ih kući i odložio ih. Oni su cijelo ratno i poratno vrijeme bili kod mene sve dok se nisam susreo s Draganom Đidom. Nas dvojica smo skupili sve te instrumente i one, koje smo našli kod kuća bivših glazbenika. Osim toga, otkupljivali smo i neke instrumente od pojedinaca.
Danas imamo oko 40 članova Limene glazbe i to, 30 aktivnih i redovitih, dok su ostali na studiju ili nekom drugom daljnjem školovanju. Također imamo i velik broj instrumenata te godišnje realiziramo velik broj raznih nastupa.
5. Idejni ste pokretač Limene glazbe nakon domovinskog rata? U ratnom periodu potpisivanjem Daytonskog sporazuma susreo sam se s Draganom Đidom (danas kum i prijatelj). Bio sam radostan sto je živ i odmah nakon pozdrava, otvorili smo priču o Limenoj glazbi. Pričali smo o mogućnostima i pitali se što ćemo s glazbom. Ubrzo nakon toga smo se počeli redovito okupljati i stvarati viziju o zanavljanju Limene glazbe. Pozivali smo glazbenike, one koji su ostali živi. Nakon toga, ja sam kao zapovjednik bojne, bio u prilici da povlastim određene glazbenike na uštrb njihovih potreba i zanimanja. Odvojio sam ih od njihovih obveza i dao im prostor za druženje s instrumentima. Prvo okupljanje glazbenika je bilo u Osnovnoj školi Nova Bila u jednoj prostoriji. Tu smo se okupljali bez nota i notnog materijala. Vježbali smo po sluhu i prisjećanju nekakvih kompozicija koje smo prije izvodili. U to vrijeme smo imali Aurelija Grgića, iz Zenice, te smo ga, po preporuci mojih vojnika, pozvali smo ga u glazbu. Bio je dobar amater, svirao je bas i pozaunu… S obzirom da su zime u Novoj Biloj jako hladne, a naša prostorija i grijanje je ovisilo o nama, svaki glazbenik je nosio po nekoliko iscjepanih drva kako bismo ugrijali prostor. Koristili smo vojničku peć. Kako su dani prolazili, uspjeli smo obnoviti neke koračnice te smo uspjeli pronaći zagubljeni notni materijal u pojedinim uredima i kućama glazbenika. Prvi kapelnik bio je Mladen Beljan, zatim Mato Čović, Dragan Božić, a zatim Josip Popović, naš današnji kapelnik.
6. Kako gledate na to da ste na mjestu predsjednika Limene glazbe gotovo dva desetljeća?
Jako sam ponosan na glazbenike i Limenu glazbu. To mogu nazvati dragocjenim biserom Središnje Bosne, koji služi mještanima Nove Bile, županije i šire. Biti predsjednik Limene glazbe je časna i laskava titula. Sa zadovoljstvom obavljam tu dužnost uz potporu tajnika i menagera Limene glazbe Dragana Đide i drugih glazbenika. Također veliku potporu smo dobili od zapovjedništva ZP Vitez III Gardijske brigade te Hrvatske demokratske zajednice s načelnikom sa sjedištem u Novoj Biloj i predsjednikom općinskog vijeća u tom periodu. Također smo imali veliku potporu na svim oblastima, institucijama i razinama.
7. Uz glazbu, koje hobije još imate? Uz glazbu hobi su mi još lov i ekologija.
8. Što za Vas predstavlja Hrvatski kulturni centar?
Za mene je HKC brušeni dragulj našeg kraja. Veliki broj sekcija koje su na raspolaganju određuju put mnogim učenicima. Za mene je HKC kao drugi dom, kuća gdje se osjećam ugodno, tu napunim baterije za naredne radne dane, spreman za političke svrhe i obveze u lokalnoj zajednici.
9. Da li se još netko u vašoj obitelji bavi glazbom?
Uz mene, još tri brata su prošli kroz glazbu. Dvojica su svirala trubu, a jedan bubanj. Moj sin Matija je završio OGŠ, smjer harmonika i klarinet, moja kćer Marina je također završila OGŠ flauta. Marina je dugi niz godina član Limene glazbe, a moja druga kćer Veronika sada pohađa OGŠ, smjer klavir. Kćerka Lucija svira trubu u Maloj školi puhača. Tako da cijela moja obitelj na neki način živi glazbu.
10. Kako vidite Limenu glazbu u budućnosti?
Obzirom na trenutno stanje glazbe, mislim da je u BiH u samom vrhu kako organizacijski tako i kvalitetom izvođenja glazbenih točaka. Zahvaljujući prethodnim kapelnicima, koji su postavili temelje, a imajući u vidu kvalitetu sadašnjeg kapelnika Josipa Popovića i menagera i tajnika glazbe Dragana Đide te kvalitetu izvedbe samih kompozicija, mislim da će u kratkom vremenu Limena glazba postići još veće uspjehe. Limena glazba već danas teško može povući crtu između amaterizma i profesionalizma.
Sve to zahvaljujući Draganu Đidi, Josipu Popoviću i samoj Maloj školi puhača, koji su budućnost ove glazbe; strategijom i vizijom predsjedništva glazbe koje polaže nadu u Malu školu puhača te vezom sa OGŠ Jakova Gotovca u Novom Travniku, mi imamo rasadnik glazbenika i s njima koračamo u budućnost uz stalni uspon. Danas u glazbi imamo članove koji su redom završili OGŠ, SGŠ te velik broj akademaca što je bitno za daljnji rad glazbe.
Predsjednik Marinko Matošević interview vodila Dijana Đido
