
Koja je vaša prva glazbena naobrazba? – Godine 1987. uz veliku podršku roditelja i nastavnice Gordane Popović upisujem Osnovnu muzičku školu u Travniku, smjer harmonika u klasi nastavnika Alojzija Šapine.
Što je bio preduvjet vašeg opredjeljenja za glazbu kao životnu profesiju? – Oduvijek me privlačilo sve što je vezano za glazbu, ali su zasigurno veliku ulogu imali i moji roditelji, te nastavnici i profesori koji su, svaki na svoj način, utjecali na to da se bavim ovim poslom.
Što vas je dovelo i kada ste pristupili Limenoj glazbi Nova Bila? – Ne mogu se baš točno sjetiti, ali znam da su instrumenti Limene glazbe u to vrijeme (1991. god.) bili u prostorijama crkve u Novoj Biloj, a tu su se skupljali i glazbenici na svojim probama. Sjećam se i toga da sam u župnom uredu u Novoj Biloj bio vrlo često jer je jedan od svećenika koji su tada bili u našoj župi, fra Zoran Livančić, angažirao prof. Mladena Beljana da stričevu kćerku i mene podučava svirati orgulje za potrebe u župnoj crkvi. To sam nekih dvije godine i radio. U Limenu glazbu sam došao spontano, iz znatiželje, i odmah mi se svidjela atmosfera. Glazbenici u to vrijeme nisu imali note i svirali su uglavnom po sjećanju, a mi (brat Davor, rođak Josip i ja) smo učili gledajući ih kako ”pritišću ventile” na instrumentima. Uzeo sam svirati tenor, a podučavali su nas svi pomalo, najviše pokojni Ratko Matošević. Nakon 18 godina prelijepih iskustava i putovanja sa ovim orkestrom, 2009. god. postajem kapelnik iste.
Nastavak glazbene naobrazbe? – Poslije rata svoje školovanje nastavljam u Osnovnoj glazbenoj školi Jakova Gotovca u Novom Travniku (klasa prof. Gordana Lujić). Nakon toga upisao sam i srednju glazbenu školu, odsjek harmonike, a 1999., uz veliku podršku prof. Viktorije Klapec, i Muzičku akademiju u Sarajevu, teoretsko-pedagoški odsjek. – Diplomirao 2003. god., a mentori su bili prof. dr. Vinko Krajtmajer i dr. Senad Kazić.
Koja su vaša dosadašnja radna iskustva? – Raditi sam počeo i prije nego što sam upisao Muzičku akademiju. 1998. god. (na inicijativu gosp. Dragana Đide) počinjem raditi u Osnovnoj glazbenoj školi Jakova Gotovca Novi Travnik – područni odjel Nova Bila i predavati solfeggio, klavir i harmoniku. U istom područnom odjelu radim i danas na mjestu voditelja Male škole puhača. – Kao student sam 2001. god. predavao predmet čitanje i sviranje partitura u Srednjoj glazbenoj školi Jakova Gotovca u Novom Travniku. Pored toga, od 2004. god. u Srednjoj glazbenoj školi u Novom Travniku predajem solfeggio, od 2005. god. vodim zbor, predajem glazbenu informatiku, a 2003. i 2004. god. predavao sam i polifoniju. – Od 2008. god. radim na Muzičkoj akademiji u Sarajevu kao asistent za solfeggio, a od 2005. god., voditelj sam i puhačkog orkestra HKD Napredak u Bugojnu. Osim toga u suradnji s Hrvatskim kulturnim centrom Nova Bila, voditelj sam festivalskog orkestra i glazbeni producent HKC festa. Sudjelovao sam na brojnim seminarima i stručnim usavršavanjima (Zagreb, Dubrovnik, N.Travnik, Sarajevo…). Već nekoliko godina član sam stručnog ocjenjivačkog žirija za zborove srednjih i osnovnih škola na Federalnim natjecanjima učenika i studenata glazbe.
Radite li aranžmane i dr. glazbena djela? – Za Limenu glazbu aranžiram brojna glazbena djela, koja izvodim na raznim nastupima: božićni koncerti, uskrsni koncerti, mature, budnice, razne smotre,…, a za školski zbor također sam radio obrade nekih pjesama.
Koji su vaši posebni uspjesi u glazbi i nagrade? Svaki novi član, ali i ostanak svakog od stalnih članova limene glazbe za mene je veliki uspjeh jer mislim da je to za jednog voditelja orkestra veliki izazov i odgovornost. U zadnjih nekoliko godina u Limenu glazbu u Novoj Biloj i Bugojnu ”uveo” sam na desetke djece i mladih. Za mene je postojanje takvih orkestara od velike važnosti za podizanje nivoa kulture jednog mjesta i regije, ali i za pružanje šanse da se oni koji imaju različite glazbene sposobnosti, od prosječnih do vrlo talentiranih, na neki način bave glazbom. Poznato je da su mnogi profesionalni glazbenici i skladatelji svoj profesionalni životni put počeli upravo u ovakvim orkestrima. Takvih primjera imamo i u našoj glazbi. Kvaliteta muziciranja, a samim tim i ostvareni rezultati kod ovakvih orkestara veoma variraju jer ovisimo o broju onih članova koji imaju nekoliko godina iskustva u sviranju u orkestru, što uvijek nije slučaj jer mladi vrlo često odlaze na fakultet u neku drugu sredinu. Neki se i vrate, a nama koji se bavimo edukacijom mladih ostaje da se potrudimo da ih sto više uključujemo u aktivnosti kao što su bavljenje sportom, glazbom, plesom, glumom,… S obzirom na problematiku rada s puhačkim orkestrom, ponosim se ostvarenim rezultatima, a to su: – nastupi Limene glazbe HKD Napredak Bugojno u mnogim gradovima BiH i Hrvatske (Uskoplje, Bugojno, Petrinja, Zagreb, …) – Božićni koncerti u Travniku, tradicionalni nastupi na Uskrsnoj misi crkvama u Novoj Biloj i Putićevu, defilei maturanata, smotre, te brojni drugi nastupi sa Limenom glazbom Nova Bila. – brojni koncerti sa mješovitim zborom SGŠ – 3 prve nagrade na Federalnim natjecanjima učenika i studenata glazbe sa ženskim zborom SGŠ Jakova Gotovca Novi Travnik: 2006. god. 1. nagrada na natjecanju u Livnu 2009. god. 1. nagrada na natjecanju u Sarajevu 2010. god. 1. nagrada na natjecanju u Gračanici. 2006. god. sam sudjelovao na međunarodnom natjecanju drvenih puhača u Požarevcu (kao korepetitor Davoru Đidi i Martini Kojadin).
Što mislite o Hrvatskom kulturnom centu Nova Bila i o Limenoj glazbi Nova Bila? – Za mene su Hrvatski kulturni centar i Limena glazba kao drugi dom. Od samog osnivanja HKC-a do danas svjedok sam rasta i napredovanja ove institucije, kako po unutarnjem i vanjskom uređenju, tako i po rezultatima, te značaju koji ima u našoj sredini. Emotivno sam vezan za te institucije jer u ovih 18 godina postojanja HKC-a gotovo svakodnevno dolazim u taj prostor i svojim aktivnostima pokušavam još više unaprijediti rad. Da li ste zadovoljni svojim životnim putem? – Biti glazbenik, kao ni bilo koji ”majstor svog zanata”, nije jednostavno jer je potrebno uložiti mnogo truda, rada i odricanja, te biti spreman stalno nešto novo učiti. Prosječno godišnje realiziram oko 25 – 30 koncerata i javnih nastupa sa različitim sastavima (zbor, limene glazbe, orkestar male škole puhača,… ), studiram na postdiplomskom studiju na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, ali imam sreću raditi ono što volim i što me čini sretnim, a izreka kaže ”radi ono što voliš i nikada ništa nećeš raditi”.
kapelnik Josip Popović interview vodila Dijana Đido






