Dragan Đido, rođen je 14. 8. 1964. godine u Novoj Biloj. Osnovnu školu završio je u Novoj Biloj, Osnovnu glazbenu školu u Novom Travniku, Klasičnu gimnaziju u Travniku, Srednju glazbenu školu u Novom Travniku (instrumentalni odsjek na klarinetu u klasi profesora Mate Čovića), zvanje pravnika stekao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Oženjen, otac četvero djece, danas živi i radi u Novoj Biloj u obiteljskoj kući. Idejni je tvorac imena i pokretač Hrvatskog kulturnog centra „Nova Bila“ (prvog kulturnog centra koji se osniva u BiH s atributom hrvatski). 1995.g. daje inicijativu za pokretanje prvog područnog odjela glazbene škole u Novoj Biloj. Isti kreće s radom u rujnu iste godine. Ideja se proširila i na susjedne gradove: Vitez, zatim Busovača, Brestovsko, Lepenica, Kreševo, Uskoplje i Jajce. Neki od njih i danas su aktivni, dok su drugi ugašeni ili su prerasli u privatne glazbene škole. Ova ideja iznjedrila je brojne glazbenike, odredila je mnogima trajno zanimanje, pa su danas uvaženi predavači diljem Središnje Bosne i šire. Od 1995.g. obnaša dužnost voditelja područnog odjela Osnovne glazbene škole Jakova Gotovca Novi Travnik u Novoj Biloj. U istom radi kao nastavnik klarineta i saksofona te izvodi brojne generacije od 1995. do 2012. g. Nadarene učenike iz svoje klase vodi na federalna i međunarodna natjecanja te sa istim osvaja brojne nagrade. Kao volonter posljednjih 19 godina obnaša dužnost tajnika i menadžera Limene glazbe „Nova Bila“, u istoj svira klarinet od 1974. godine, (od samog osnivanja Limene glazbe). Ljubav prema glazbi datira još od 1974.g. kada je kao desetogodišnjak pristupio tek formiranom orkestru i izabrao klarinet za svoj instrument. Imao je sreće da je u to vrijeme njegov prvi učitelj klarineta bio Hazim Hadžiemrić, vlasnik tradicionalne fotografske radnje „FOTO HAZIM“ u Travniku. Osoba za koju kaže „Pretpostavljam, zarađivao je jedan honorar, a na nas mlade polaznike trošio je tri. Gledao nas je kao vlastitu djecu, te nam pružio toliko ljubavi koja i danas kola mojim venama“. Pored naprijed spomenutog, pokretač je brojnih drugih ideja koje i danas žive: – Predlaže uvođenje Limene glazbe u povorku maškarade 1995.g. – Predlaže uvođenje Limene glazbe u defile maturanata; danas je to postao dio nezaobilazne tradicije koju su preuzeli i drugi slični orkestri diljem BiH… – Zahtjeva od načelnika susjednih općina da nastupima Limene glazbe Nova Bila zvucima Božićnih pjesama na sam Badnjak pridonese rastu Božićne atmosfere u njihovom gradu. Da zvucima Božićnih pjesama ispune svaku ulicu i svaki dom. – 1996.g. predlaže načelniku općinskog poglavarstva Travnik sa sjedištem u Novoj Biloj gosp. Mirku Batiniću da pri HKC-u Nova Bila pokrene tamburaški orkestar. Gosp. Batinić odgovara pozitivno na taj prijedlog, izdvaja sredstva za nabavku potrebnih instrumenata i tako nastaju „Lašvanske tamburice“ koje na radost svih Travničana i danas aktivno rade. – Pokreće prvi web portal Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila još davne 1998.g. koji se radi u Kanadi, a za isti zahvalan je Svetislavu Kolendi koji unosi podatke i ažurira portal sa podacima koji se u to vrijeme dostavljaju vrlo teško, raznim kanalima. – 1999.g. organizira u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika Prvu smotru na ovim prostorima puhačkih orkestara u F BiH na kojoj uzima učešće deset puhačkih orkestara i jedna skupina mažoretkinja. – U seminarske aktivnosti i predizbornu kampanju prvi uvodi promidžbu putem video zida. Osobno pravi prezentacije, digitalnim fotografijama, video isječcima, pisanim i drugim animiranim elementima, iste osobno reproducira diljem županije. – Pokreće web portal HKC-a hkcnova.ba/ s posebnom naznakom na HIT-HKC-a (Hrvatski informativni tjednik-Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila). – Predlaže pokretanje Multimedijalnog centra HKC-a u čijem sastavu gradi, oprema i instalira audio i video studio pod nazivom „Magični zvuk.“ – Pokreće Malu školu puhača za sve one koji žele steći glazbenu naobrazbu, a za istu njihovi roditelji nemaju financijskih sredstava. – Pokreće Plesnu školu u okvirima centra. Točnije dovodi već renomirani Plesni studio „Maya“ iz Travnika i okuplja brojne polaznike. – Pokreće HKC-FEST (festival popularne pjesme) uz ogromnu pomoć prof. Josipa Popovića koji okuplja, vodi i uvježbava festivalski orkestar i preuzima ukupnu glazbenu produkciju. – Pokreće Smotru Mladih i neafirmiranih bendova sa prostora šire regije. – Pokreće Dječji zbor HKC-a pod vodstvom mlade glazbenice iz Viteza prof. Sanje Grabovac. I danas osamnaest godina bavljenja izuzetno stresnim poslom, kulturom, ne posustaje. Neprekidno pomjera granice prema gore i za iste kaže „Granice su izmislili ljudi, one ne postoje, granica je samo nebo koje je beskonačno. Recesija ne postoji, ona je u glavama ljudi koji ne žele da rade.“ Predlaže stvaranje novog branda općine Travnik TVRĐAVA-FEST-a (bavi se mišlju da festival, koji je u Novoj Biloj „dosegao plafon“, premjesti na Stari grad Travnik i tako mu dȁ, novu dimenziju). Neprekidno razmišlja kako pomoći drugima, ponajviše onima koji su izopćeni iz ovog društva i nalaze se u raznim štićeničkim domovima. Oni zaslužuju više nego mi, treba im pjesme, igre, zabave, materijalne potpore, treba im karavana koja će im neprestano pružati ruke. Ne krije da je Hrvat, katolik, da ide u crkvu, da je za njega hrvatski jezik svetinja, ali isto tako kaže „Svaka moja dlaka naježi se kada čujem dobru Ilahiju il Kasidu koja dolazi iz srca onog ko je pjeva.“ Predlaže organiziranje multinacionalnih, tematskih seminara kulture na idiličnim otocima i školjićima u RH koji bi bili edukativni, relaksirajući i promotivni. Smatra da bi tako proširili vlastite vidike te pomirili, zbližili i nagradili ljude koji dobrovoljno i nesebično daju godinama sebe za nadogradnju vlastite sredine. Bogatstvo različitosti treba pokazati prvo sebi, pa onda i drugima. Čuvajući svoje, poštujući tuđe promovirati svoju državu Bosnu i Hercegovinu diljem kontinenta.
