Zajednički ručak, objed, uzimanje hrane sigurno je najintimniji trenutak koji čovjek može podijeliti s drugim čovjekom – nakon seksa. A sjetite se koliko zabrana, pravila i normi ponašanja tek ima u svemu što se seksa tiče! Nekada nije bilo pristojno stavljati oglodane kosti natrag u tanjur, ali je bilo pristojno baciti ih na pod. Kada se govori o ponašanju za stolom, stvar je u svim kulturama slična. Ako ne znate kako se treba ponašati za stolom, vi ste stranac, autsajder, netko tko nije isti kao i drugi. Razlikuje vas porijeklo, obrazovanje, dob, kultura ili društveni status. Nepoznavanje pravila siguran je i univerzalan znak da tu ne pripadate. Što je društvo zatvorenije, izoliranije ili ekskluzivnije, pravila su jača i naizgled nepromjenjiva u svojoj strogoći. Opsjednutost pravilima je tolika da se objavljuju gomile priručnika o tome kako se ponašati za stolom. To umijeće nije nikada dovoljno usvojeno, bez obzira putujete li u neku stranu zemlju, pa ne znate ništa o tamošnjoj kulturi, ili ”putujete“ na neki diplomatski prijem na kojem će biti i pokoja kraljica i nešto prinčeva. Jer nije se lako snaći kad je pred vama gomilica tanjura okružena vojskom vilica i noževa i kompletom čaša za koje nikada niste sigurni čemu služe. Razni priručnici će vas plašiti da je uzeti krivu vilicu toliko neugodno i uvredljivo kao da ste pljunuli na pod. Na kraju, da vas smire, daju vam najvažniji savjet: gledajte što drugi rade. Pravila ponašanja za stolom starija su od stola. Tko će prvi zagrabiti iz zajedničke posude? Tko će prvi ono, tko će prvi ovo? Tko gdje sjedi? Tko je gazda u kući, prijemu, dvoru, restoranu, kantini…? Gdje sjede žene i da li uopće sjede? A djeca? Djeca su u strogom, hijerarhijskom i patrijarhalnom društvu na ljestvici iza žena. Ona nisu smjela ni biti za stolom. Stajala bi i čekala da im se nešto dodijeli, šutke, bez pitanja. I danas u restoranskim vodičima postoje oznake da su djeca dobrodošla – child friendly, vrlo blizu popisa restorana koji dozvoljavaju ulaz i psima.
