Tijekom proteklih 60 godina prošlo je isto toliko generacija, 5.290 učenika naše škole, ostavivši u njoj dio svojih mladenačkih zanosa. Prošle godine osmi razred završila je 60. generacija, a upisala 61. generacija prvaka. Prosjek upisane djece u prvi razred godišnje je 88 po evidenciji 13.matične knjige upisanih u našu školu. Radilo je i kroz školu prošlo 210 učitelja.
Rukovoditelji naše škole zajedno sa svim djelatnicima škole u oduvijek nastojali stvoriti što bolje uvjete za napredovanje naših učenika. Prvi korak učinjen je 1948.godine osnivanjem Osnovne šestogodišnje škole u zgradi današnjeg Doma zdravlja, čime su stvoreni temeljni uvjeti za razvoj i napredak Nove Bile u području odgoja i obrazovanja. Zbog toga je prošle godine obilježena 60.obljetnica utemeljenja Osnovne škole u Novoj Biloj. Kvalitetan pomak učinjen je 1960.godine, kada je počela gradnja nove zgrade, zbog nedostatka učioničkog prostora, a koja je završena 1963.godine.
Većih problema i priprema za otvaranje nove škole nije bilo, jer to je jednostavno bila potreba mjesta koju su osjetili građani Nove Bile i podržali radnim akcijama. Kako se škola gradila, znaju najbolje tadašnji vrijedni aktivisti u Mjesnoj zajednici Nova Bila, a neki od njih su danas među nama. Poduzeće Sebešić također je dalo svoj veliki doprinos u gradnji i daljoj dogradnji naše škole. Sve reforme koje su pratile odgojno-obrazovni sustav, kroz sve ove godine do danas, naša škola je uspješno provodila i prilagođavala se njima organizacijski i kadrovski. Sukladno tim promjenama mijenjala je i sam naziv: do 1991.godine naša škola je nosila naziv „Travnički odred“, a od 1991.godine nosi naziv prema mjestu u kojem se nalazi OŠ „Nova Bila.“ I ne samo to, ukazala se potreba za dogradnjom športske dvorane, te dvorane za kulturno-javne djelatnosti škole, što se i uradilo 1981. i 1982. Godine. Već sljedeće 1983. godine asfaltirana su igrališta i prilaz školi. Napretkom gospodarstva i cijelog mjesta s druge strane, stvarali su se bolji uvjeti za razvoj i kvalitetniji rad škole. Promjene koje su se događale u odgojno obrazovnom sustavu u 60 godina postojanja škole nalagale su stalno prilagođavanje. Mijenjali su se radni uvjeti, bilo je povoljnih i nepovoljnih događaja i valjalo se svemu tome prilagoditi da bi škola opstala. Škola se kadrovski popunjavala postupno, usporedo s njezinim razvojem i u sladu s programima koje je realizirala. Fluktuacija učitelja bila je česta, stvarala je velike probleme u radu, a smanjila se tek posljednjih desetak godina. U ovih 60 godina, od osnivanja škole do danas, radilo je 210 stalno zaposlenih djelatnika.
Ne volimo se prisjećati ratnih godina, ali ova odgojno-obrazovna ustanova je i u to vrijeme imala veliku zadaću, otvorivši širom vrata za sve prognane i izbjegle osobe, za smještaj bolesnika i za potrebe Civilne zaštite. Nastava je zaustavljena, ali isto tako vrlo brzo organizirana u privatnim prostorima, što je velika zasluga svih uposlenika u našoj školi, a naša djeca, niti djeca prognanika u našoj sredini nisu izgubila školsku godinu-što je bila rijetkost u drugim sredinama. Povećanje broja učenika, sve veći zahtjevi u organiziranju nastave, uvođenja novih oblika rada sa učenicima, reforma obrazovanja, sve to, je ubrzo, nakon početka rada u školskoj zgradi otvorilo problem prostora. Zbog toga smo 1999. godine uz pomoć Vlade Nizozemske dogradili cijeli kat od 240 m2 učioničkog prostora i sanitarije na tom katu. Obnovljeno je grijanje i opremljen prostor učioničkim namještajem. Kroz razne programe i uz pomoć raznih donacija, male, ali drage pomoći, naše općine, našeg Ministarstva obrazovanje, a posebno treba naglasiti donacije Vlade Republike Hrvatske koje su omogućile da naša škola zrači i da je učenici vole. Teško je živjeti i raditi u jednoj prigradskoj sredini, zbog toga je za opstanak škole, njen razvoj i kvalitetu rada, trebalo uložiti znatno više nego što pretpostavlja jedan profesionalni rad. Mnogo je volje, truda i odricanja i entuzijazma trebalo uložiti da bi škola opstala i dostigla razinu koji danas ima.
