Teško je u nekoliko redaka reći sve pozitivne stvari koje su vezane za tebe i tvoje djelovanje u našoj zajednici. Davne 1974.godine postao si član Limene glazbe „Nova Bila“ kojoj si darovao tisuće sati svoga vremena, milione odsviranih nota koje će uvijek odzvanjati u našim ušima i u sali Hrvatskog kulturnog centra “Nova Bila” gdje si proveo toliko puno vremena. Teško će biti slušati dionice koje si nekad ti svirao i teško će biti gledati nekog drugog kako drži instrument koji si ti držao, a tvoja stolica ostade prazna da zajedno s nama i dalje očekuje da se odnekud ipak pojaviš sa osmjehom na licu s kojim si nam uvijek dolazio.
A koga ćemo mi sada zvati „FREND?“ Otišao si iznenada i bez pozdrava, samo dva dana nakon što smo se po ko zna koji put smijali tvojim šalama. Imao si jedinstven smisao za humor kojim si uveseljavao svaku našu probu i nikad te niko neće moći zamijeniti. Da si bar mogao sačekati Uskrsni koncert u našoj crkvi, da pokažemo našoj zajednici što smo to zajedničkim snagama postigli.
Kažu da je čovjek bogat onoliko koliko ima prijatelja, a ti si ih imao jako puno i hvala ti što smo mi bili tvoji prijatelji, hvala ti što si bio dio naših života i što si i nas obogatio za jedno neprocjenjivo prijateljstvo. Svi su te voljeli, i oni koji su zajedno s tobom postali članovi Limene glazbe, a i oni najmlađi.
Iza sebe si ostavio svoje veliko bogatstvo, svoja dva sina Davora i Darku, našeg malog Darku koji je također član naše glazbe i koji će uvijek sa sobom donositi i tvog duha jer je jako sličan tebi i uvijek nasmijan i raspoložen.
Ima ljudi koji prolete kroz naš život i jedva ih se sjetiš, ima ljudi koji su uvijek u tvom životu i bez kojih bi ti život išao nekim drugim smjerom, a ima onih koji tako kratko zabljesnu u tvom životu i ostave ti neizbrisiv trag.
Ti si s nama ipak bio prekratko i uvijek ćeš ostati naš „FREND“
