SUNCE Jedno mlado sunce odbjeglo od oca Nastani se na ledini izmeđ’ ledenih planina Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko Dok ne stiže do njene utrobe i njenog srca Kad od trudova odahnu, pozdravi veselo rukom I izdiže se kao ‘tica krilima iznad same tame I obasja sve staze sva raskršća i sve stranputice I u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice Zagrlismo se tada kao da smo čekali samo na to Postadosmo bliski pa smo kao jedno I jeli i pili kao da od iskoni da smo tu bili Nije navraćalo sunce od ljeta do ljeta samo I na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta Mlado sunce se nenadano iskrade od nas Kuda je otišlo, kako to i zašto To samo dobri Bog sada može da zna I možda bi smo ga zaboravili kao lijepu slučajnost Da se vascijelim svojim bićem ne grijemo još Od onih davnih njegovih zlatnih i toplih dlanova
Mak DIZDAR
