




Festival ćemo otvoriti predstavom iz Srbije, „Neodustajanje“ glumice Marije Medenice.
Monodrama Neodustajanje tematizira fenomen kazališta iz zakulisne perspektive i predstavlja na neki način „virenje kroz ključaonicu“ u intimni prostor jedne glumice. Njeno stasavanje u umjetničkom svijetu ispunjeno je brojnim izazovima i dilemama, a najvažnija odluka koju treba donijeti je hoće li odustati od kazališta. MARIJA MEDENICA Rođena je u Beogradu 23.7. 1981. godine. Nakon završene Gimnazije u Obrenovcu i tri godine studija na grupi za Srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu, upisala je glumu na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Borisa Isakovića, a od svibnja 2008. je zaposlena u Srpskom narodnom pozorištu, ali je igrala i u predstavama drugih pozorišta, kao i na filmu. Petneast godina je vodila dramski studio „Ćoše“ u Obrenovcu, gdje se, osim pedagoškim radom, bavila i režijom.
Drugu večer Festivala, očekuju vas dvije predstave, prva od njih je predstava „Ich liebe Deutschland“ Jasmine Dedić.
Kroz svoj naslov već aludira na temu koja govori o odlasku i grljenju nekih drugih vrijednosti života izvan naših balkanskih granica, međutim u njenoj postavci se zapravo najmanje govori o tome. Suština je u borbi koja svakodnevno preovladava u svima nama da li i pod kojim uslovima ostati. U predstavi se pojavljuje deset likova koje igra glumica i koji su imali veliki uticaj na prelomne trenutke u kojim se glavni lik nalazi, te utiču i na samu strukturu predstave jer određuju sam glavni lik, te situacije u kojima se nalazi.
„Slušajući moju priču zapitat ćete se je li moglo gore, je li moralo baš svako zlo da me snađe i ima li mu kraja? I vidjet ćete nije me ubilo, ali me natjeralo da promjenim baš sve. Nisam htjela da odem iz svoje zemlje, onda me zlo natjeralo da zavolim drugu zemlju.“
Jasmina Dedić Ibrić, bosanskohercegovačka glumica, rođena 1991.godine u Tuzli. Akademiju Dramskih umjetnosti u Tuzli, odsjek gluma, završila kao student generacije. Igrala je u mnogim predstavama, te radila kao suradnica, koreograf u predstavama za djecu i odrasle, te igrala u predstavama koje su produkt međunarodne suradnje više kazališnih kuća. Zapažena je i na Festivalima, gdje je osvajala prve nagrade.
Druga predstava drugog dana je predstava “Naši dani” Radoslava Milenkovića.
Tekst predstave nastao je dramatizacijom satiričnih pjesama V. P. Disa (“Naši dani” i “Himna”) i najznačajnijih pripovjedaka najvećeg srpskog satiričara Radoja Domanovića koji je oštro, kritički bespoštedno i duhovito slikao vlast svoga vremena ogrezlu u korupciji i nasilju, kao i servilno i poslušničko građansko društvo.
Radoslav Milenković u ovoj predstavi igra više od trideset likova. Kombinacijom bravuroznog verbalnog plana i snažne fizičke ekspresije, potpomognute pantomimom, žanrovski oslonjene na raznovrsna sredstva pučkog pozorišta, farse, groteske, komedije dell’arte i kabarea, ostvarena je predstava koja je ovjenčana brojnim nagradama u prethodnih trideset i tri godine, i koja je svojom savremenošću i angažovanošću u potpunosti korespondirala sa svojim savremenicama.
Radoslav „Rale“ Milenković (Novi Sad, 17. februar 1958) je srpski filmski, televizijski i pozorišni glumac i pozorišni reditelj. Studirao je glumu na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Branka Pleše, a pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Dejana Mijača. Glumio je u velikom broju filmova i pozorišnih predstava. Bio je stalni član ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1987. godine. Odigrao je i brojne uloge u drugim beogradskim pozorištima (Atelje 212, Beogradsko dramsko pozorište, Zvezdara teatar, Narodno pozorište, Beograd), kao i u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Režirao je u brojnim pozorištima Jugoslavije (Srbije), Mađarske i Švedske. Bavio se i pedagoškim na Akademiji umetnosti u Novom Sadu od 1989. do 1993. godine (predmeti: gluma, dikcija) i na Univerzitetu u Kapošvaru (Mađarska). Od 1995. do 1996. godine bio je direktor drame Srpskog narodnog pozorišta. 2001. godine bio je direktor Filmskog festivala u Nišu.
Od 2005. godine stalni je reditelj drame Srpskog narodnog pozorišta. Objavio je knjige poezije „Tačka. Pepeo. Poezija.” i „Krhotine“. Dobitnik je najznačajnijih nagrada za glumu i režiju na brojnim festivalima u Srbiji i bivšoj Jugoslaviji.
Treću festivalsku noć otvorit će bosanskohercegovačka glumica sa zagrebačkom adresom monodramom „Bukača“.
Monodrama je nastala po istoimenoj knjizi Martine Mlinarević, kombinacija je dinamične govorne radnje sa elementima scenskog pokreta i lutkarstva. Bukača bez cenzure govori o turbulentnoj godini dana Martininog života, koja se uz borbu sa teškom bolešću borila i sa mržnjom sredine u kojoj je odrasla. Osim karcinoma dojke i zakržljalog mentaliteta male sredine, jednako je istaknuta problematika cyberbullyinga. Šokantne i tužne epizode ovog putovanja ispričane kroz monodramu vješto su razbijene humorom koji najviše pridonosi kvaliteti knjige pa tako i strukturi predstave.
Tea Šimić rođena je 08.01.1994. u Grudama, BiH. Srednju umjetničku školu završava u Splitu, 2013. godine, kao fotografski dizajner. Akademiju scenskih umjetnosti završava u Sarajevu 2017. godine kao glumica, gdje dobiva povelju za studenticu generacije. Od tada živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica gdje osniva vlastitu umjetničku organizaciju „Kazališna družina EMMA“.
Posljednja predstava natjecateljskog programa je monodrama Ecije Ojdanić „Vla Vla Vlajland cabaret“.
Narodnu feministicu i zdravorazumsku heroinu u obruču patrijarhalnog i tranzicijskog društva sudbina odvela, kao i mnoge građane, u Njemačku. Ova epizoda njezinih pustolovina prati kulturološke nesporazume i melodramatske zavrzlame koje su je snašle u toj zemlji snova mnogih gastarbajtera. Kao i svaki cabaret i ovaj je dramaturški prošaran satiričnim pjesmicama, gangama. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da se fabularno predstava dotiče i korona virusa te fikcionalizacijom stvarnosti objašnjava kako se zapravo korona virus proširio svijetom i kakve veze s tim ima naša pitoreskna Vlajna.
Ecija Ojdanić Rođena je 26. lipnja 1974. godine u Drnišu. Javnosti je poznata kao hrvatska kazališna, filmska i televizijska glumica.1992. godine stigla je u Zagreb i iz prvoj pokušaja položila prijamni ispit na nekoliko fakulteta. Roditelji su joj savjetovali da ima i drugi izbor ako ne uspije upisati Akademiju. Uspješno je položila prijamni ispit na Pravnom fakultetu, na Studiju književnosti i engleskog i talijanskog jezika te je na kraju i iz prvoj pokušaja upisala Akademiju dramskih umjetnosti, a nekoliko godina kasnije i diplomirala. Iako je glumila u brojnim predstavama, filmovima i serijama, najzapaženija je po ulogama zle Nele u “Larinom izboru” te po glavnoj ulozi u seriji “Zlatni dvori” gdje je utjelovila lik Irene Begovac.