Intervju s članovima Limene glazbe ,,Lašva Nova Bila povodom 45 godina njenog djelovanja

Svoj prvi nastup Limena glazba ,,Lašva” Nova Bila imala je Prvog svibnja sada već davne 1974. godine. Tako da smo ovoga Prvog svibnja obilježili 45 godina svog postojanja. Zaista, to je nemali jubilej i potvrda već generacijski kvalitetnog rada. Kada već spominjemo termin ,,generacija” nekako se nameće činjenica da u našoj Limenoj glazbi imamo zastupljene generacije od osnovnoškolskog pa sve do umirovljeničkog uzrasta. Tako da se slobodno može reći da je naša Limena glazba vrlo dobar primjer jedne uspješno ostvarene međugeneracijske suradnje.

Pošto je riječ o čak 45. rođendanu orkestra, a među aktivnim članovima još uvijek (na sreću) imamo živuće svjedoke te 1974. godine i osnutka Limene glazbe, došli smo na ideju da napravimo intervju s gospodom koja su tu od samoga početka, a to su (abecednim redom): Dragan Bajo, Dragan Đido, Marinko Matošević i Željko Nakić. Također, njima ćemo pridružiti i našeg kapelnika Josipa Popovića, koji se orkestru, istina, pridružio nešto kasnije, ali kako sam ističe ,,tu sam od malih nogu”, tako da gospodin kapelnik zaokružuje svojevrsni kvintet seniora trenutnog sastava Limene glazbe.

Kroz njihov osobni doživljaj članstva u Limenoj glazbi napravili smo kratki povijesni pregled djelovanja orkestra i njegove uloge u kulturnom i društvenom životu lokalne zajednice.

DRAGAN BAJO

Gospodine Bajo, član ste Limene glazbe od njenog osnutka, dakle već 45 godina. Što Vama osobno predstavlja članstvo u LG kroz sve ove godine?

Članstvo u Limenoj glazbi je nešto što mene posebno ispunjava. Kroz sve ove godine, od moga djetinjstva kada sam ušao u orkestar pa sve do ovih zrelih godina, meni Limena glazba predstavlja svojevrsni ispušni ventil. Izbacuje sve moje stresove te mene i moju dušu puni energijom. Mogu slobodno reći da je Limena glazba postalo postala dio mene i moga bića.

Kroz 45 godina članstva u orkestru, zasigurno ste prošli stotine nastupa i svirali u mnogim gradovima, kako u našoj zemlji, tako i izvan nje. Možete li izdvojiti neki nastup koji Vam je posebno ostao u sjećanju?

Toliko je puno nastupa i koncerata uz koje me vežu pozitivne emocije, ali ako bih morao izdvojiti jedan, to bi bio onaj prvi poslijeratni nastup u Travniku. Sjećam se da su bile Mačkare i da smo svirali pjesmu ,,Glorija”, a kada sam vidio naše ljude na ulici kako plaču od sreće i zadovoljstva što smo tu, što sviramo za njih, što je konačno prošao taj pakao kojeg smo svi zajedno proživjeli, moram priznati da sam i ja zaplakao. Jednostavno, tada sam osjetio olakšanje, zadovoljstvo i sreću što smo ponovno tu, što ponovno sviramo.

Također, svakako bih izdvojio i nastup u Francuskoj gdje smo sudjelovali na jednom ogromnom defileu zajedno sa mažoretkinjama iz Uskoplja. Bilo je to negdje u blizini Pariza, ne sjećam se sad točno naziva mjesta, ali znam da smo do tamo putovali gotovo dva dana. Naravno, bili smo totalno zgaženi od dugog puta, ali i ispunjeni uzbuđenjem zbog nastupa na jednom takvom velikom događaju. Bilo je tu stotine skupina iz cijele Europe: razni orkestri, mažoretkinje itd. I naravno, kad će nesreća, baš kad smo startali s defileom, počela je padati kiša. Pljusak. Jedna po jedna skupina je odustajala od svirke i brže bolje tražila mjesto za skloniti se od kiše. No, mi smo ostali, te kao jedini odradili defile do kraja. Mokri do gole kože, ali ponosni i zadovoljni. U povratku smo svratili do Pariza i popeli se na čuveni Eiffelov toranj. To je bilo nešto što se pamti cijeli život.

 

DRAGAN ĐIDO

Tajnik Limene glazbe od 1994. godine te njen ujedno motor i duša, Dragan Đido je nezamjenjiv kotačić u funkcioniranju orkestra. Gospodine Đido, predstavite nam svoje početke u Limenoj glazbi?

U Limenu glazbu sam se učlanio odmah po njenom osnutku, dakle 1974. godine kao desetogodišnjak. Osnivač Limene glazbe je bio tadašnji ekonomski gigant ,,Šipad” koji nam je osigurao prostore i instrumente, te se sjećam da su mnogi moji prijatelji i vršnjaci pohrlili da se učlane u orkestar. Neki su tu ostajali kratko, a neki bi u glazbi pronašli sebe i u orkestru ostali sve do danas. Takav je slučaj sa mnom. Prvi instrument mi je bio klarinet, kojeg ću svirati kroz cjelokupno svoje djelovanje u orkestru, a prvi učitelj klarineta bio mi je gospodin Hazim Hadžiemrić (Foto Hazim). On je u mene usadio ljubav prema glazbi i orkestru, koja eto plamti i dan danas.

Što biste izdvojili kao posebnu vrijednost Limene glazbe ,,Lašva” Nova Bila?

Za mene osobno najveća vrijednost ovoga orkestra je u školovanim glazbenicima koji su prošli kroz naše redove, a baš za njih smo danonoćno radili na stvaranju boljih uvjeta. Veliki broj članova orkestra koji su tu došli kao djeca naposljetku su prošli i formalno glazbeno obrazovanje. Neki su završili samo osnovnu glazbenu školu, većina ih je glazbeno obrazovanje nastavila i kroz srednju glazbenu školu, a neki su upisali i glazbene akademije. To je ono što bih posebno istaknuo, da smo svojim radom i ulaganjem u prostore i resurse, doprinijeli da se dosta djece iz naše sredine glazbeno educira i usmjeri.

ŽELJKO NAKIĆ

Još jedan od članova Limene glazbe s 45-godišnjim stažom je i Željko Nakić, naš legendarni Željo. Gospodine Nakiću, što Vama predstavlja članstvo u LG?

Moram reći da sam u našoj Limenoj glazbi proveo najljepše dane svoje mladosti i stekao brojne prijatelje i poznanike. Sjećam se mnogih putovanja na more, mnogih izleta s orkestrom i mnogih nezaboravnih druženja i uspomena. Zahvaljujući orkestru naučio sam svirati trubu, zavolio glazbu i sebi dodatno ispunio život, Također, članstvo u Limenoj glazbi mi je pomoglo da dobijem svoj posao koji radim već 38 godina. Uskoro sam pred mirovinom, te bih volio poručiti mladima da se članstvo u bilo kakvom kolektivu (kulturnom, sportskom itd) apsolutno isplati. Obogati te kao osobu i omogući ti dodatnu vrijednost. Zato volio bih da se što više mladih učlani u našu Malu školu puhača, jer zasigurno će im više koristiti od npr. sjedenja po kafićima.

MARINKO MATOŠEVIĆ

Predsjednik Limene glazbe, gospodin Marinko Matošević je također jedan od onih koji je u Limenoj glazbi od njenog formiranja 1974. godine. Gospodine Marinko, što Vama osobno predstavlja članstvo u Limenoj glazbi i recite nam nešto o Vašim početcima u orkestru?

Prije svega želio bih istaknuti da mi je veliko zadovoljstvo i čast biti članom, a voljom te izborom ostalih članova i predsjednikom Limene glazbe ,,Lašva” Nova Bila. Želim se zahvaliti svim glazbenicima, ljudima i članovima koji su u ovih 45 godina prošli kroz naš orkestar. Svatko od njih je ostavio nekog traga i dao svoj doprinos da naša, slobodno mogu kazati – glazbena obitelj opstane ovoliko dugo, da odgoji toliko naraštaja glazbenika i ostvari toliko mnogo nastupa diljem države pa čak i Europe. Svatko od njih je u naš kolektiv ugradio dio sebe, dao sebe kroz svoje vrijeme, resurse i sposobnosti te omogućio ovo što imamo danas – a to je da smo jedna od najcjenjenijih glazbenih skupina u Središnjoj Bosni. To potvrđuje i činjenica da naš orkestar godišnje održi dvadeset do trideset nastupa, a s obzirom na to da je riječ o volonterskom sastavu, ta brojka je zbilja vrijedna poštovanja.

Što se tiče mojih početaka u Limenoj glazbi, sjećam se da sam se orkestru pridružio kao dječak šestog razreda te da sam imao veliku želju naučiti svirati neki instrument. Uz malo truda i mnogo posvećenosti na kraju sam to i uspio. I eto, član sam orkestra i sviram već preko četiri desetljeća. Sjećam sam da su mi u mojim početcima veliku podršku davali moj roditelji. Jer, znate, tada se drugačije živjelo, svaka kuća se bavila poljoprivredom i bilo je mnogo svakodnevnih obveza oko kuće i u polju. A moji roditelji, hvala im na tome, prepoznavši moj entuzijazam oslobodili su me dijela mojih obveza da bih mogao ići na probe, nastupe i vježbati instrument. Tako da su mi na taj način omogućili da u sebe ugradim ljubav prema glazbi i obogatim sebe kao osobu.

Limena glazba ,,Lašva” Nova Bila je zbog ratnih sukoba u devedesetim jedno vrijeme ,,zaledila” svoje djelovanje te se kasnije revitalizirala. Kao svjedok tih vremena i kao jedan od pokretača obnove djelovanja Limene glazbe, opišite nam kontekst tog vremena i Vašu ulogu u tome?

Od prvih demokratskih izbora u Bosni i Hercegovini i formiranja vlasti, naša Limena glazba je dala svoj doprinos tom demokratskom pokretu. Nakon izbijanja oružanih sukoba morali smo zalediti rad našeg orkestra i posvetiti se onome što nas je sve skupa čekalo – golom preživljavanju i opstanku na ovim prostorima. Tako da su glazbenici preko noći postali ratnici. Članovi Limene glazbe su mahom odjenuli odore HVO-a i sudjelovali u obrani svoga zavičaja i svojih domova.

Nakon završetka sukoba u Središnjoj Bosni i potpisivanja Washingtonskog mirovnog sporazuma (ožujak 1994.), došlo je vrijeme da se ljudi vrate normalnom životu. Tako smo g. Dragan Đido i ja došli na ideju revitalizacije djelovanja Limene glazbe. Trebalo je okupiti glazbenike, pronaći prostor za probe, pronaći stare instrumente (barem one koji su ,,preživjeli” rat) jer za nove tada nismo imali sredstava. Trebalo je iz temelja ponovno stvoriti strukturu i resurse. Međutim, uz dosta truda i naročito entuzijazma uspjeli smo u tome. Sjećam se da smo koristili prostor OŠ Nova Bila u kojem zbog ratnih dešavanja tada nije bilo grijanja, a kako je još uvijek bila zima (mjesec ožujak), morali smo se snalaziti za grijanje, inače bi se smrznuli. Nekako smo našli neku staru peć i dogovor je bio da svatko od nas na probu od kuće ponese par cjepanica. I tako su izgledali ti prvi momenti nakon rata. Nismo imali niti dovoljno instrumenata, niti notnog materijala, niti adekvatan prostor za djelovanje, a uspjeli smo opstati. Kako? Tako što smo imali duha, entuzijazma i volje da opstanemo.

Kasnije, korak po korak napredovali smo do današnje razine. Zahvaljujući viziji i djelovanju Dragana Đide, ali i ostalih koji su u tome pomogli, prešli smo u sustav Hrvatskog kulturnog centra Nova Bila koji je osnovan u lipnju 1995. godine, te danas djelujemo u neusporedivo boljim uvjetima nego te hladne 1994. godine.

Naposljetku, istaknuo bih jako bitnu ulogu današnjeg kapelnika Josipa Popovića, kojeg ću ja osobno okarakterizirati kao ,,Oca glazbe” u Novoj Biloj. Riječ je o zaista vrsnom: glazbeniku, pedagogu i nadasve čovjeku. Stoga sam siguran da naša Limena glazba na čelu s kapelnikom Popovićem ima svijetlu i prosperitetnu budućnost. Temelji su već tu.

JOSIP POPOVIĆ

Kapelnik naše Limene glazbe, vanjski suradnik-asistent na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, nastavnik/profesor u Osnovnoj i Srednjoj glazbenoj školi Jakova Gotovca Novi Travnik, voditelj nekoliko glazbenih sastava (puhački orkestar HKD „Napredak“ Bugojno i puhački orkestar FKG Visoko), ravnatelj Osnovne škole Nova Bila – sve je to do sada bio ili još uvijek jest naš kapelnik, 39-godišnji Josip Popović.

Gospodine Popoviću, recite nam nešto o svojim počecima u Limenoj glazbi?

Član sam Limene glazbe od 1990. godine. U to vrijeme glazbenici su se okupljali i vježbali u prostorijama župnog ureda Nova Bila i nismo imali niti resurse niti uvjete koje danas imamo djelujući pod okriljem Javne ustanove Hrvatski kulturni centar Nova Bila. Od pokojnog Ratka Matoševića, Ante Kolende, ali i od svih ostalih tadašnjih glazbenika i članova orkestra, malo po malo naučio sam svirati prve tonove na tenoru, a kasnije sam usavršio i druge puhačke instrumente. Ono što me tada privuklo nije kvaliteta glazbe koja se izvodila, nego pozitivna energija koja je bila prisutna na svakoj probi i nastupima. Istu energiju, koju sam tada doživio kao dijete, sada kao dirigent orkestra želim da osjećaju svi članovi orkestra, a posebno mladi koji nam se tek pridružuju. Jer bez dobre kemije ne može biti niti dobrih rezultata, kako u glazbenom kolektivu tako u bilo kojem drugom.

Također obavljate dužnost i voditelja Male škole puhača koja djeluje pri Hrvatskom kulturnom centru kao jedna od njegovih sekcija. Predstavite nam ukratko svrhu Male škole puhača?

Ta sekcija je vrlo bitan dio sustava HKC-a i Limene glazbe ,,Lašva” Nova Bila. Pošto – na mladima svijet ostaje, tako i naša Limena glazba konstantno treba i trebat će mlade i novu energiju. Posljednjih 15-ak godina, zajedno s gosp. Draganom Đidom, a od 2018. godine s prof. Filipom Udovčićem aktivno radim s mladima koji kroz Malu školu puhača stječu kompetencije da postanu članovi našeg orkestra. I moram priznati da smo u tome dosta uspješni, jer svake godine kroz tu sekciju iznjedrimo nekoliko novih članova orkestra. Nadam se i dalje dobroj suradnji s Osnovnom i Srednjom glazbenom školom Jakova Gotovca iz Novog Travnika, ali sam sretan što trenutno u Maloj školi puhača, koja se realizira i kao vannastavna aktivnost u OŠ Nova Bila, imamo 15-ak mladih polaznika. Nadam će ih u budućnosti biti još više jer jedino na taj način orkestar Limene glazbe ,,Lašva” Nova Bila može opstati.

Kapelnik Limene glazbe ,,Lašva” Nova Bila ste od 2008. godine. Što Vam to osobno znači?

Velika mi je čast, i u profesionalnom smislu veliki izazov, biti dirigent ovoga orkestra koji iza sebe ima na stotine uspješnih nastupa u BiH i Europi te koji ima 45 godina dugu tradiciju. Vrijednost ovog orkestra za odgoj mladih te promociju lokalne zajednice i općine mislim da je velika. Stoga se nadam da ćemo imati još veću potporu onih koji nam mogu pomoći, posebno kada je u pitanju nabavka novih instrumenata. Istaknuo bih još da smo u ožujku ove godine, kao jedini glazbeni sastav iz Središnje Bosne posjetili Ured predsjednice Republike Hrvatske te svirali na Danu otvorenih vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine. Taj posjet Uredu predsjednice RH doživljavam kao iznimnu čast i privilegiju, te kao potvrdu našeg kvalitetnog rada.